Papa Franjo nije podržavao blagoslov braka između istospolnih parova i pobačaj

Autorica: Gabriela Lulić
Datum: 28. 04. 2025.

Izvorna objava (arhivirana): Šokantna stranica

Tvrdnja: „ … Papa Franjo će biti upamćen i po tome što je bio papa u vrijeme terora i kršenja osnovnih ljudskih prava tokom one gripe. Pamtit ćemo da je tada stao uz režim a ne u zaštitu svog naroda. Prvi je papa u povijesti koji je ukinuo svetu vodicu (što se ni za vremena kuge nije radilo), beskućnicima je dijelio cjepiva i uveo je ”green pass” u Vatikan tako da vrata Vatikana nisu bila otvorena svakome. Slagao se sa svakim podmuklim dekretom, stavljao je maske i tjerao druge da učine isto. Nije se izjasnio za medicinske i vjerske slobode i za pravilno liječenje bolesnika. Sve što je radio, išlo je na ruku globalistima, tiranima i transhumanistima…“

Na društvenoj mreži Facebook, privatni profil pod nazivom „Šokantna stranica“ objavio je 22. travnja 2025. tekst u kojem kritizira vodstvo pape Franje kao poglavara Katoličke crkve. Objava je do sada prikupila 325 lajka, 124 komentara i 463 dijeljenja. U tekstu pisac navodi kako je papa Benedikt XVI. “dobrovoljno” abdicirao pod sumnjivim okolnostima kako bi mjesto ustupio Franji. Također navodi kako je papa Franjo podržavao manje medicinske slobode za vrijeme pandemije i slobodu LGBTQ zajednici. 

DU – CHECK je analizirao ovu tvrdnju jer tekst sadrži vrlo pristran komentar, temeljen na osobnoj interpretaciji i nepodržanim tvrdnjama. Kao takav, ne bi ga se trebalo uzimati kao objektivan prikaz pape Franje, već kao izraz nezadovoljstva jednog dijela konzervativnih katolika. U današnjem digitalnom okruženju, osobni komentari s društvenih mreža ili blogova često se percipiraju kao vjerodostojni izvori informacija, osobito kada su emotivni, uvjerljivo napisani i podijeljeni s velikim brojem ljudi. Ipak, kada takvi komentari nisu temeljeni na provjerenim činjenicama, mogu značajno iskriviti percepciju javnosti o osobama koje se spominju u navedenim tekstovima.

Benedikt XVI. nije dobrovoljno abdicirao pod sumnjivim okolnostima

Na početku teksta navodi se kako je papa Benedikt XVI. pod „sumnjivim okolnostima“ dobrovoljno napustio mjesto pape da bi prepustio tu poziciju puno liberalnijem papi Franji. Papa Benedikt XVI. javno je i transparentno objavio kako odstupa zbog fizičke i duhovne iscrpljenosti u veljači 2013. godine. U svom priopćenju naveo je da su godine napora i pogoršano zdravlje umanjili njegovu sposobnost da učinkovito obavlja papinske dužnosti. Vatikan i sam Benedikt su odbacili sve teorije o prisili. Nema nikakvih dokaza o “uroti” niti službenih naznaka da je ostavka bila rezultat vanjskih pritisaka. DU-CHECK je navedene teorije zavjere već analizirao (1).

Sveta vodica je privremeno uklonjena

Pisac u svom tekstu navodi kako je papa Franjo za vrijeme pandemije stao uz režim koji je „kršio osnovna ljudska prava“, ukinuo svetu vodicu te nametnuo „green pass“. Papa Franjo je poput mnogih svjetskih vođa i vjerskih institucija prihvatio znanstvene smjernice i preporuke za zaštitu zdravlja. Papa Franjo otvoreno je podržavao cijepljenje, ali nikada nije nametao obvezno cijepljenje kao moralnu zapovijed. Pozivao je na brigu za bližnje, što uključuje i prevenciju širenja bolesti. Papa Franjo nije osobno ukinuo svetu vodicu, ali privremeno povlačenje svete vodice iz crkvenih prostora tijekom pandemije COVID-19 dogodilo se iz zdravstvenih i sigurnosnih razloga, u skladu s preporukama zdravstvenih vlasti i crkvene hijerarhije u raznim državama. Razlog privremenog ukidanja bilo je sprječavanje širenja virusa putem dodira zajedničkih površina. Iako nije uobičajeno, u povijesti su se slične preventivne mjere provodile i za vrijeme drugih epidemija, iako možda ne u svim dijelovima svijeta ili u svim vremenima. Papa Franjo i Crkva nisu negirali simboliku svete vodice, već su pokušali zaštititi zdravlje vjernika i osigurati nastavak liturgijskog života u teškim okolnostima. Vatikan je uveo “green pass” radi zaštite hodočasnika i zaposlenika, u skladu s talijanskim zakonima koji su tada bili na snazi.

Papa Franjo nije podržao istospolne brakove

Nadalje pisac u tekstu navodi kako su se za vrijeme njegovog pontifikata u pojedinim katoličkim zemljama počeli pojavljivati svećenici koji su preko cijelih crkvi postavljali zastave duginih boja, a papa Franjo nije osudio tako nešto. Drugim riječima pisac navodi kako je papa podržavao promoviranje LGBTQ u crkvenoj zajednici i postavljanje zastava. U nekim zemljama, poput Njemačke i Austrije, pojedine katoličke župe izvjesile su dugine zastave u znak solidarnosti s LGBTQ zajednicom. Na primjer, crkva Srca Isusova u Freiburgu izvjesila je zastavu nakon što je Vatikan objavio odluku da Crkva ne može blagosloviti istospolna partnerstva. Slično tome, crkve u Austriji izvjesile su dugine zastave u znak potpore LGBTQ zajednici. Važno je napomenuti da ove inicijative dolaze od lokalnih crkvenih zajednica i ne predstavljaju službenu politiku Vatikana. Papa Franjo nikada nije službeno podržao istospolne brakove, ali je pozvao na dostojanstvo, poštovanje i prihvaćanje svih osoba, uključujući LGBTQ+ zajednicu. ​U prosincu 2023. Vatikan je objavio dokument pod nazivom Fiducia supplicans, o pastoralnom značenju blagoslova, koji je odobrio papa Franjo. Ova deklaracija omogućuje svećenicima da pod određenim uvjetima, udijele blagoslov istospolnim parovima i drugim parovima u “neregularnim situacijama”, ali isključivo u neformalnom i neliturgijskom kontekstu.​ Papa Franjo naglasio je da blagoslov nije odobravanje određenog životnog stila, već izraz Božje ljubavi i milosrđa prema svakoj osobi. U intervjuu je izjavio: “Ono što sam dopustio nije blagoslov unije, to se ne može učiniti jer to nije sakrament. Ali blagosloviti svaku osobu, da, blagoslov je za svakoga.”

Papa Franjo nije podržavao pobačaj

U daljnjem tekstu pisac tvrdi kako papa Franjo nije ekskomunicirao političare koji podržavaju pobačaj i rodnu ideologiju te da Crkva nije reagirala na afere niti podržava malog čovjeka. Ekskomunikacija je jedna od najtežih crkvenih kazni i ne koristi se olako. Ekskomunikacija znači isključivanje vjernika iz zajedništva s Crkvom, odnosno iz sakramentalnog i liturgijskog života. Osoba više ne može primati sakramente, uključujući ispovijed, pričest, krizmu, i ne može imati određene službe u Crkvi (npr. biti kum, kateheta, lektor itd.). Crkva ekskomunikaciju koristi kao posljednje sredstvo kada su iscrpljene sve druge mogućnosti za korekciju i pomirenje.

Ekskomunikacija traži temeljitu pravnu proceduru, često uključuje kanonske odvjetnike, biskupa ili Kongregaciju za nauk vjere u Vatikanu. Dakle, nije to stvar osobne procjene, već formalnog, pravno utemeljenog čina. Ekskomunicirati političare zbog stavova, čak i ako se protive nauku Crkve, moglo bi se shvatiti kao politička instrumentalizacija Crkve, što Crkva uglavnom želi izbjeći kako bi ostavila prostor duhovnosti, a ne političkoj moći. Papa Franjo, poput mnogih prethodnika, bira dijalog i pastoralni pristup, umjesto oštrih sankcija.

To ne znači da Crkva odobrava sve što političari rade, nego vjeruje u moć savjesti, razgovora i Božje milosti više nego u isključenja. Tvrdnja pisca: „Nažalost, papa Franjo je za vrijeme svog pontifikata imenovao hrpu ekstremno liberalnih biskupa“, temelji se na mišljenju i procjeni, a ne na činjeničnom dokazu. Važno je razumjeti kako je imenovanje biskupa redovna papinska ovlast. Papa Franjo, kao i sve pape prije njega, ima pravo imenovati biskupe diljem svijeta. To je uobičajen dio pontifikata. Pritom se vodi različitim kriterijima, uključujući teološku formaciju, pastoralno iskustvo, komunikacijske vještine i vjernost crkvenom nauku.

U Katoličkoj crkvi postoji legitiman prostor različitih pastoralnih stilova i naglasaka, sve dok ne odstupaju od službenog nauka Crkve. Neki biskupi naglašavaju socijalnu pravdu ili okoliš, dok drugi više inzistiraju na doktrinarnoj jasnoći i moralnim pitanjima. To nije hereza, već pluralizam unutar granica crkvenog nauka. Hereza (iz katoličke perspektive) znači svjesno i tvrdokorno odbacivanje neke dogme vjere koju Crkva službeno naučava. To nije isto što i neslaganje oko pastoralnog pristupa, načina komunikacije ili fokusa na određene teme. Dakle, nazvati nekog biskupa heretikom zato što ima otvoreniji stav prema, npr. LGBTQ osobama, nije opravdano bez dokaza o teološkom odstupanju.

Papa Franjo zalagao se za Crkvu koja izlazi prema ljudima, osobito ranjivima, koja sluša, prašta i brine. Njegov pontifikat nije obilježen teološkim promjenama, nego promjenom naglasaka i pristupa, odnosno iz autoritarnog u pastoralni, iz zatvorenog u otvoreni.