WEF nije proglasio “rat protiv riže”

Autorica: Karla Sabljić
Datum: 18. 09. 2025.

Izvorna objava (arhivirana): Epoha

Tvrdnja: „Ovo nije samo preporuka o prehrani – to je rat protiv kulture, načina života i ključnog izvora prehrane. I nemojte se zavaravati: WEF je odličan da to provede, bez obzira na ljudsku cijenu.“

Članak na portalu Epoha tvrdi da je Svjetski ekonomski forum (WEF) proglasio „rat protiv riže“ te da se time vodi „rat protiv kulture, načina života i ključnog izvora prehrane“.

U objavi se odmah na početku navodi:

„Ovo nije samo preporuka o prehrani – to je rat protiv kulture, načina života i ključnog izvora prehrane.“

Kontekst važan za provjeru tvrdnje

Tvrdnje da međunarodne organizacije kao što je WEF žele zabraniti određene namirnice česta su tema dezinformacijskih narativa (npr. „WEF želi zabraniti meso“, WEF uvodi zabranu kave“). Ovakvi članci koriste emocionalno nabijene izraze kao što je „rat protiv hrane“ ili „napad na kulturu“ kako bi kod čitatelja izazvali strah i nepovjerenje prema institucijama.

Rasprave u okviru WEF-a, UN-a ili FAO-a (međuvladine organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu) odnose se na smanjenje emisija stakleničkih plinova u poljoprivredi, pri čemu je riža važna tema jer njezina proizvodnja generira velike količine metana. Radi se o promjeni metoda uzgoja, a ne o zabrani ili ukidanju hrane.

Proces provjere i analiza

Tekst s portala Epoha prenosi tvrdnju da je WEF označio rižu kao „egzistencijalnu prijetnju“ planetu. Autor to interpretira kao „objavu rata kulturi i načinu života“. Međutim, sam članak se ne poziva na službene dokumente WEF-a, već na komentare i sekundarne interpretacije pojedinih analitičara.

Pr. Je dr. Norman Lewis, čiji se izvještaj spominje. On kritizira načine na koje EU i međunarodne institucije financiraju projekte za borbu protiv dezinformacija, ali nigdje ne tvrdi da postoji plan za zabranu riže. Njegova analiza je interpretacija politike. Na web-stranici WEF-a ne postoji nikakav zapis koji bi potvrdio tvrdnju o „ratu protiv riže“. Također, korištenje izraza „egzistencijalna prijetnja“ i „rat“ stvara dojam da međunarodne institucije žele ukinuti osnovnu namirnicu u prehrani, iako se govori isključivo o smanjenju emisija metana. U članku je objavljenja i fotografija Ajaya Bange, predsjednika Svjetske banke, iako on nema funkciju u WEF-u niti je povezan s tvrdnjama o ukidanju riže. Uz to u članku nedostaje kontekst, zanemaruje činjenicu da postoje znanstveno potvrđena rješenja za smanjenje emisija.

Rješenja kao što je „Alteranate Wetting and Drying“ metoda (AWD), što potvrđuju Xuan, Mihn, Rayee, Dong i Chien u radu „Napredak u smanjenju emisija metana iz uzgoja riže: prošle, sadašnje i buduće strategije“. Također jedno od rješenja je primjena biougljena koja dodavanjem biougljena u tlo može poboljšati plodnost i smanjiti emisije metana, kako navode Shen i suradnici u radu „Amandmani na biougljen u tropskom rižinom tlu povećavaju prinos riže i smanjuju emisije N2O modificiranjem gena uključenih u kruženje dušika“.  No zanemarivanjem tih rješenja i izbjegavanje predstavljanja potencijalnih rješenja čitatelju stvara mogućnost teorije zavjere.

Što kaže WEF?

Na službenim stranicama WEF-a ne postoji dokument niti izjava kojom se proglašava „rat riži“. Umjesto toga, WEF je u siječnju 2025. objavio analizu o jačanju prehrambenih sustava u Aziji. U tom tekstu riža se spominje isključivo u kontekstu klimatskih izazova i potrebi za inovacijama u poljoprivredi.

Riža je ključna namirnica za više od 3,5 milijarde ljudi. Međutim, zbog načina uzgoja (poplavna polja), proizvodnja riže stvara značajne emisije metana. Prema izvješću FAO-a iz 2024. Methane emissions in livestock and rice systems, polja riže odgovorna su za oko 10% globalnih emisija metana iz poljoprivrede. No, izvješće nigdje ne preporučuje zabranu riže, već prilagodbu metoda uzgoja.

Znanstveno istraživanje „Smanjenje emisija stakleničkih plinova te razine arsena i olova u zrnu bez ugrožavanja prinosa organski proizvedene riže“, od strane Islama i suradnika,  pokazuje da metode kao što je Alternate Wetting and Drying (AWD) smanjuju emisije metana u uzgoju riže i do 70% bez gubitka prinosa. To je metoda koja može smanjiti emisiju metana za 71-85% posto u odnosu na kontinuirano poplavljene usjeve. U nekim slučajevima, prinosi riže ostaju nepromijenjeni ili se čak povećaju za 5-16%. Već spomenuta studija „Napredak u smanjenju emisija metana iz uzgoja riže: prošle, sadašnje i buduće strategije“ objavljena u časopisu  Environmental Science and Pollution Research potvrđuje da je primjena ovih metoda učinkovita i u zemljama jugoistočne Azije.

Ono što se također smatra dezinformacijom je manipulativna uporaba jezika. Prva rečenica objave („Ovo nije samo preporuka o prehrani – to je rat protiv kulture, načina života i ključnog izvora prehrane.“) tipičan je primjer poticanja dojma straha kod čitatelja. Dokazi govore da se radi o znanstvenoj i ekonomskoj raspravi o održivom uzgoju, no objava koristi baš tu riječ „rat“ kako bi se postigao dojam ugroženosti. Na taj način se neutralna tema (tema o poljoprivredi) pretvara u emocionalnu priču o napadu na identitet i kulturu.

Neovisni znanstveni izvori opovrgavaju teoriju koju navodi Epoha

Kako bi se dobio znanstveno utemeljeni dokaz o točnosti ili netočnosti provjeravane tvrdnje konzultirana su dva neovisna znanstvena izvora spomenuta gore u tekstu.

Ponovimo, prije svega, T. D. Xuan, T. T. N. Minh, R. Rayee, N. D. Dong, N. X. Chien (2025.) u radu „Napredak u smanjenju emisija metana iz uzgoja riže: prošle, sadašnje i buduće strategije“ analiziraju doprinos tradicionalnih metoda uzgoja riže u globalnim emisijama metana. Autori navode da poplavljene površine, koje su standardna praksa u proizvodnji riže, uzrokuju 10-12% antropogenih emisija metana na globalnoj razini. U svom istraživanju autori ističu kako inovativne poljoprivredne tehnike omogućuju značajno smanjenje emisija bez smanjenja prinosa ili potrebe za ukidanjem proizvodnje. Konkretno primjena metode Alternate Wetting and Drying (AWD) smanjuje emisije za otprilike 41% dok biochar (organski materijal koji se dodaje u tlo radi poboljšanja njegove strukture i plodnosti) smanjuje emisije za približno 29%.

Dodatno, praksa sušenja sredinom sezone omogućuje smanjenje emisija metana za oko 24%. autori  naglašavaju da ove metode ne samo da doprinose smanjenju stakleničkih plinova, već i održavaju produktivnost rižinih usjeva, čime se pokazuje da ekološke mjere ne moraju biti u suprotnosti s prehrambenom sigurnošću. Relevantnost ovog rada leži u tome što raspravu o riži i klimatskim politikama stavlja u kontekst održive poljoprivrede, proturječeći tvrdnjama da mjere za smanjenje emisija predstavljaju „rat protiv ključnog izvora prehrane“.

Nadalje, S.F.U. Islam, Neergaard, B.O. Sander, L.S. Jensen, R. Wassmann i J.W. van Groenigen (2020.) u studiji „Smanjenje emisija stakleničkih plinova te razine arsena i olova u zrnu bez ugrožavanja prinosa organski proizvedene riže“ detaljno prikazuju kako primjena metode early Alternate Wetting and Drying (e-AWD) na organski uzgojenoj riži omogućuje još drastičnije smanjenje emisija metana, od 71% do 85%. istovremeno, prinosi se ne smanjuju, a u nekim slučajevima bilježi se čak povećanje od 5-16%. studija također naglašava dodatnu korist u pogledu sigurnosti hrane.

Autori pokazuju da primjena e-AWD metode omogućuje simultano ostvarenje više ciljeva: ekoloških, zdravstvenih i proizvodnih. Ovaj rad jasno demonstrira da se borba protiv emisija metana ne mora tumačiti kao prijetnja prehrambenoj kulturi ili osnovnim prehrambenim navikama, već primjena znanstveno utemeljenih, održivih i praktičnih tehnika u poljoprivredi.