Autorica: Sara Bagić
Datum: 3. 7. 2024.
Izvorna objava (arhivirana): Epoha
Tvrdnja: “Oceanografski institut Woods Hole želi ispustiti 200 litara opasne lužine u ocean zbog klime te će na taj način ugroziti živi svijet u oceanu i ljude”
Portal Epoha 1. srpnja 2024. objavio je članak u kojem tvrde da Oceanografski institut Woods Hole (WHOI) u sklopu projekta LOC-NESS (Locking away Ocean Carbon in the Northeast Shelf and Slope) želi ispustiti više od 200 tisuća litara opasne lužine u ocean u Zaljevu Maine, a sve to da bi navodno poboljšali klimu, to jest da bi smanjili udio ugljikovog dioksida u atmosferi.
Tvrde kako je riječ o jako opasnom eksperimentu koji će imati loš utjecaj na živa bića u moru i na ljude te da će se izvoditi u blizini obale što nije istina.Projekt je još u procesu odobravanja, a ako bude odobren, znanstvenici će više od 15 kilometara od obale ispustiti natrijev hidroksid koji će ostati na površini i neće utjecati na ekosustave u oceanu.
Razlog izvođenja eksperimenta
Staklenički plinovi nastaju efektom staklenika. Efekt staklenika je zapravo je zagrijavanje Zemljine površine i donjih slojeva atmosfere selektivnim propuštanjem Sunčevog zračenja. Sama atmosfera propušta velik udio Sunčeve svjetlosti koja zagrijava Zemlju, a dio vraća natrag u atmosferu. Većina te energije apsorbira se u obliku vodene pare, ugljikova dioksida, metana i drugih plinova koji se zajedno nazivaju stakleničkim plinovima te se reflektira prema Zemlji.
Bez efekta staklenika, temperatura na Zemlji bila bi -73 Celzijevih stupnjeva, ali zbog velikog razvoja industrije stvara se sve više ugljikovog dioksida, sijeku se šume i koriste se fosilna goriva koja svojim izgaranjem zagađuju atmosferu što dovodi do njezinog pretjeranog zagrijavanja.
Eksperiment se izvodi kako bi se poboljšala alkalnost oceana. Oceani i mora apsorbiraju velike količine stakleničkih plinova iz atmosfere pa tako i ugljikovog dioksida. Sposobnost oceana da apsorbira te stakleničke plinove uvelike je spriječila još veća povećavanja temperature u atmosferi. Razlog tome što to oceani mogu izvesti je upravo njihov pH, to jest razina kiselosti i lužnatosti. Međutim, zbog desetljeća upijanja stakleničkih plinova, došlo je do zakiseljavanja oceana što predstavlja problem za ekosustave koji u njemu žive.
Zbog toga, u sklopu eksperimenta koji još čeka odobrenje od strane EPA-e (U.S. Environmental Protection Agency) znanstvenici bi u ocean trebali ispustiti određene količine natrijevog hidroksida (NaOH) koji bi trebao smanjiti kiselost oceana i povećati njegovu sposobnost apsorbiranja ugljikovog dioksida.
Sigurna alkalna otopina
Otopina koju će znanstvenici iz Oceanografskog instituta Woods Hole koristiti je zapravo natrijev hidroksid. Ova otopina često se može pronaći u sapunima ili sredstvima za čišćenje, a može se koristiti i za odčepljivanje cijevi u odvodima. Dakle, koristi se u svakodnevnom životu. Svakako može biti opasan ako se proguta ili ako dođe u dodir s kožom, ali ovisi u kojoj koncentraciji. Prema riječima znanstvenika s Instituta, ta se otopina u Sjedinjenim Američkim Državama koristi kako bi se smanjila kiselost vode za piće (u koncentracijama koje su sigurne za konzumaciju) te u pekarskoj proizvodnji.
Zaključak
Portal Epoha 1. srpnja 2024. objavio je članak u kojem tvrde da će američki znanstveni s Oceanografskog instituta Woods Hole u sklopu projekta LOC-NESS u ocean ispustiti više od 200 tisuća litara opasne lužine koja će imati grozne posljedice na živa bića u oceanu i na ljude.
Projekt je još u fazi odobravanja. U slučaju da bude odobren, u ocean će zaista biti ispuštena određena količina natrijevog hidroksida kako bi se smanjila kiselost oceana i povećala njegova sposobnost apsorbiranja ugljikovog dioksida iz atmosfere. Na taj način pokušat će spriječiti daljnje zagrijavanje Zemlje. Natrijev hidroksid bi trebao biti ispušten daleko od obale te ostati na površini pa tako neće ugroziti ni morske ekosustave ni ljude.
Lužina koju planiraju upotrijebiti je natrijev hidroksid, a koristi se u svakodnevnom životu jer se nalazi u sapunima i sredstvima za čišćenje te se može pronaći i u vodi za piće i pekarskim proizvodima, ali u količinama koje su sigurne za konzumaciju.
Zbog toga DU-CHECK ovu tvrdnju ocjenjuje kao uglavnom točnu i kategorizira je kao manipulaciju.
