Autorica: Nina Grujičić
Datum: 17. 11. 2025.
Izvorna objava (arhivirana): Članak na portalu Epoha
Tvrdnja: Whitney Webb otkriva što nam sve globalisti spremaju za 2026. godinu.
Portal Epoha 6. studenog objavio je članak u kojem se iznose tvrdnje da novinarka Whitney Webb „razotkriva“ plan međunarodnih organizacija za uvođenje biometrijskih digitalnih identiteta povezanih s digitalnim valutama središnjih banaka (CBDC). U tekstu se navodi kako su ti sustavi navodno dio koordinirane globalne agende kojoj je cilj potpuna kontrola stanovništva, ograničavanje pristupa uslugama i stvaranje „ovisnosti“ o digitalnim identifikatorima. Sustavi digitalnog ID-a predstavljeni su kao uvod u standardizirani nadzor, a istraživanja CBDC-a kao priprema za programabilni novac koji bi mogao biti korišten za ograničavanje potrošnje.
Autorica Whitney Webb
Autorica Whitney Webb upozorava na koordinirani globalni pritisak prema digitalnim identifikacijskim dokumentima, kako je navedeno u Epohinom članku. U nedavnom intervjuu, čiji izvor nije naveden, navodno opisuje kako su ti sustavi namijenjeni ne samo kontroli plaćanja već i pristupu osnovnim uslugama – i zašto u konačnici znače više kontrole nego uključivosti. Webb je u više navrata komentirala teme poput nacionalne sigurnosti, političkih elita te sličnih, šireći zavjernički narativ.
UN i pravni identitet
U članku spomenuti UN-ovi ciljevi održivog razvoja uključuju cilj 16.9, kojim se potiče da svaka osoba posjeduje pravni identitet. Međutim, nigdje se u tim dokumentima ne propisuje obveza uvođenja biometrijskih digitalnih identifikatora, niti se zagovara povezivanje identiteta s digitalnim valutama. Cilj se odnosi na osnovnu administrativnu infrastrukturu, poput upisa u matične knjige rođenih, što je u mnogim zemljama i dalje izazov. Pojam digitalnog identiteta javlja se tek u preporukama o modernizaciji javne uprave, a sadržaj i oblik takvog sustava potpuno su u nadležnosti pojedinih država. Nema dokaza da UN predlaže stvaranje globalne baze podataka niti da bi nacionalne vlade u tom procesu gubile nadzor nad identitetima svojih građana.
Digitalni ID i CBDC
U članku se posebno naglašava tvrdnja da međunarodne institucije povezuju digitalne identitete s CBDC-ovima. Iako dokumenti BIS-a navodi da bi neki modeli digitalnog novca zahtijevali provjeru identiteta korisnika, istovremeno se naglašava da privatnost i zaštita podataka moraju biti ključni elementi dizajna. Središnje banke koje provode istraživačke projekte najčešće se odlučuju za modele u kojima se identitet korisnika ne pohranjuje kod središnje banke, nego ostaje u nadležnosti lokalnih financijskih institucija, kao i danas kod digitalnog bankarstva.
Ideja da će digitalni identiteti i CBDC-ovi do 2026. postati obvezni preduvjeti za pristup osnovnim uslugama nema potvrdu ni u jednom službenom dokumentu analizirane institucije.
MMF i Svjetska banka
Tvrdnja da MMF i Svjetska banka „koriste dug kao polugu“ kako bi prisilile zemlje na uvođenje digitalnih identiteta također nije potkrijepljena dokazima. Programi tih institucija sadrže preporuke za digitalizaciju javne uprave ili modernizaciju registara, ali takve reforme ostaju diskrecijska odluka svake vlade. Digitalni identitet se ne navodi kao obvezna komponenta strukturalnih reformi.
UN i WEF
U članku se kao dokaz globalne koordinacije navodi i suradnja UN-a i Svjetskog ekonomskog foruma. Iako ova suradnja postoji i javno je objavljena, njezina svrha odnosi se na raspravu o održivom razvoju, a ne na stvaranje digitalnog sustava kontrole. WEF, kao neovisna platforma, nema ovlasti nametati politike državama, a njegovi dokumenti redovito naglašavaju da primjena tehnologije ovisi o demokratskim odlukama pojedinih zemalja.
Zaključak
Portal Epoha u objavljenom članku gradi sliku prema kojoj međunarodne institucije planiraju nadzor građana kroz digitalne identitete i CBDC-ove. Analiza DU-CHECKA pokazuje da relevantni dokumenti ne potvrđuju takve tvrdnje.
Digitalni identiteti i digitalne valute, ondje gdje se o njima raspravlja, opisuju se kao opcionalni alati za modernizaciju usluga, uz naglasak na zaštiti privatnosti, a ne kao mehanizmi kontrole. Primjeri biometrije u humanitarnim programima, nacionalne digitalne inicijative ili privatni projekti ne predstavljaju dokaze globalne koordinacije kakvu tekst implicira. Tvrdnje o „globalnom planu kontrole“ stoga se pokazuju neutemeljenima i predstavljaju pogrešno tumačenje dostupnih činjenica.
Stoga, DU-CHECK navedenu objavu ocjenjuje uglavnom netočnom i kategorizira ju kao manipulaciju činjenicama.
